|
Jedna od mnogih pjesama mog druga meshe koji rime krese
Provokacija
Amela se zove, nikad nema love, na ferhadiji ceka dane nove koji idu, da je neko barem jednom pozove na gidu ali niko nece-kome treba strebersko smece, puno kila, salo joj se niz noge sliva. Od ucenja ce pobudaliti jednog dana, ostace u ludnici sama, i sa knjigama svojim, a ja samo dane brojim i Boga molim da se to njoj desi.
Ljudi kad je vide odmah se zastide, pogledaj joj samo ruku, koda je roditelji svaki dan tuku, za kosu je vuku, zato joj je onako kratka. Ali vratimo se mi u proslost malo, samo da vidite koje je to salo, rodjena u Kosevu ona-a u ruci joj bombona. Sa 22,5 kilice, i kad se rodila imala je velike sisice, mogla je u ratu mlijeko prodavati i sebe prehraniti, ali nije htjela-samo je jela.U 8. godini 63 kile nisu joj mogle pomoci ni dobre vile, i one su prasnule u smijeh, mada im je to bio veliki grijeh. Sa 10 godina 89 kila, tada joj salo krece po tijelu da se sliva.
13 godina, isto ko i druge dvije, Amelu tata bije, masnice joj flasterima krije, 96 kila, nista ne osjeca od pokrovnog sala, jadnica mala i meni je zao, kada bi covjek na nju pao, odskocio bi samo. Amela debela kravo «kada dobijes peticu svi ti kazu bravo» ali ja necu, ni za punu vrecu kesa-meni je nadimak mesha.
Samo nek se zna, ko je napisao ovu pjesmu-a do iduce pjesme
vidimo se raja, i samo da znate i Dunja ima jaja.
By: Mesha
Enter subhead content here
|
